Nikad neću stati

Ilustraciju za blog napravila: Nataša Konjević
Za blog piše: Marko Spaić

Hemofilijom hmm, šta je to?

Zamisli dijete puno energije i mašte koje žudi da se igra i trči sa vršnjacima, a sad zamisli da to dijete ne smije da se igra i trči, jer i najmanji udarac ili neka povreda ga veže za krevet pet, deset dana.

Kao što kažu moji stihovi pjesme: ”Bio sam dijete i nisam tada znao da mojoj krvi fali nečega malo”.

Falilo je meni mnogo toga, a najviše bezbrižno djetinjstvo koje je hemofilija uništila. Sa tri godine kada mi je ustanovljena dijagnoza hemofilije, moj život i život mojih roditelja dobija potpuno drugi tok. Kako djetetu koje je puno energije i mašte dati do znanja da ne smije da trči, da igra fudbala, da se igra kao ostala djeca... Reći ću ti, nikako. Čak ni roditeljska briga, stalno opominjanje i skretanje pažnje na to da se ne povrijedim nije pomoglo. Nekoliko puta pao sam na koljeno i to je dovelo do invaliditeta i invalidskih kolica.

Rođen u teškim vremenima sa lošim zdravstvenim sistemom u državi, koji je zahtijevao da se sami snalazimo za lijekove, doveo me je do invaliditeta; morao sam da budem neko vrijeme u invalidskim kolicima. Od tog dana znam samo za bolnice i mirovanje u krevetu, jer hemofilija je takva bolest da ne trpi ni najmanju posjekotinu, ni najblaži udarac, a zglobovi nekad i bez razloga oteknu i bole. Čak mi je i školovanje bilo otežano, jer dosta sam vremena bio u bolnici i u mirovanju u krevetu.

Život ljudi, ne samo sa hemofilijom, već i sa bilo kojom drugom bolesti, će te natjerati da pomisliš “da li ja to mogu”, a na tebi je da odlučiš da li ćeš da padneš u očaj ili da izađeš kao pobjednik. Tako i u mom slučaju, nakon teškog perioda konačno je došao dan da redovno primam svoju terapiju, odnosno faktor koji fali mojoj krvi.

Veoma značajan trenutak mog života je bio kada sam ustao iz kolica i počeo da se krećem uz pomoć štaka, koje i dan danas koristim.

Najčešća pitanja ljudi koja danas čujem jesu: kako daješ sebi lijek, i da li ti je to naporno? Kako može biti naporno nešto od čega zavisi moje zdravlje, taj lijek je moja voda od koje ja zavisim.

Ruku na srce, ali da sam išta uspio bez svoje porodice, nisam. Oni su ti koji su svo svoje vrijeme posvetili meni. Otac je radio da zaradi najviše za moj lijek, prevoz i ostale troškove. A majka kao majka, jedini pravi prijatelj u mom životu uvijek prepuna ljubavi i pažnje za mene. Moje dvije sestre su uvjek bile tu za mene i znam da ko ima sestru ima prijatelja za čitav život.

Koliko god da ti je teško u životu, ne moraš željeti da budeš neko drugi. Nikada ne odustaj, nego se potrudi i napravi najbolju verziju sebe. Ljudi će uvjek imati predrasude, moraćeš da ih čujes, ali ne treba da te dotiču.

Kada se okrenem u prošlost i vidim šta sam sve prošao uz svoju porodicu, da se opet rodim birao bih isto, jer ne bih bio ja JA da nije hemofilije.

Spot za Markovu pjesmu možete naći

Marko Spaić 24-godišnji mladić iz Trebinja, član Udruženja oboljelih od hemofilije Banja Luka. Autor autobiografske pjesme "Nikad neću stati", koju su oboljeli, članovi Udruženja oboljelih od hemofilije Banja Luka proglasili svojom himnom. U slobodno vrijeme snima video klipove koje objavljuje na svomikanalu.

M-BA-00000220